Naime, nakon što ju je 1842. njemački arheolog Karl Richard Lepsius spomenuo među svojih 29 otkrića u Sakkari, nekropolisu i posljednjem počivalištu vladara drevnog Memfisa, prijestolnice egipatskog Starog kraljevstva, oko 20 km južno od Kaira – piramidu je “sakrio” pustinjski pijesak. Lepsius ju je nazvao “bezglavom piramidom” jer joj je ostala sačuvana samo baza. Šef egipatske skupine Zahi Hawass kaže da je piramidu izgradio kralj Menkauhor, opskurni faraon koji je vladao samo osam godina.

Tim je objavio i otkriće puta za ceremonijalne procesije, gdje su visoki svećenici svojedobno nosili mumificirane Apise - svete bikove kojima se klanjao grad Memfis. Odgovarajući crni bikovi s bijelom “oznakom” između rogova živjeli su s najvećim počastima, a nakon smrti su mumificirani i pokapani u podzemnim galerijama Serapiuma – spomenika svetim bikovima. Put za procesije datira iz ptolomejskog razdoblja (330. - 30. p.n.e), a piramida datira iz pete dinastije, razdoblja od 2464. do 2325. p.n.e.

V.L.