Prispjeli radovi su iz obiteljske ostavštine, fundusa Muzeja Biblijskih poruka Marca Chagalla iz Nice i centra Georges Pompidou iz Pariza. Na izložbi će biti prikazano 162 djela, slika, grafika, crteža, kolaža, skulptura i jedna tapiserija rusko-židovskog umjetnika. U Zagrebu će biti predočene najvažnije teme Chagallova opusa – religiozne, ljubavne, teme s likovima iz cirkusa, nadrealistički opus i ilustracije. Posebnost ovog projekta jest to što nije riječ o nekoj putujućoj izložbi Chagallovih radova, već je koncept napravljen isključivo za hrvatsku i publiku okolnih zemalja.

Kustos izložbe Marc Chagall – Priča nad pričama je Francuz Jean Michel Foray, donedavni direktor Muzeja biblijskih poruka Marca Chagalla u Nici, za dio radova iz obiteljskog vlasništva pregovarali su s unukom slavnog slikara Meret Meyer, a neka djela dolaze iz postava glasovitog pariškog centra Georges Pompidou. Tim Klovićevih dvora predvodi kustosica Marina Viculin, iza koje je, među ostalim, najznačajniji ostvareni projekt izložba 'Dora Maar, Picasso – dodir pogledima'.

Izložba je koncipirana tematski, a ne kronološki i pokriva najvažnije radove Chagallova opusa – od onih inspiriranih ljubavlju, religijom, cirkusom – koji je obožavao, do radova iz njegova nadrealističkog opusa. Izložba će prikazati presjek kompletnog stvaralaštva Chagalla, rođenog u židovskoj obitelji u bjeloruskom Vitebsku, kasnije stanovnikom Pariza, New Yorka, umjetnikom koji nikad nije zaboravio židovsko porijeklo, kao ni svoj rodni kraj.

Nikad unutar mainstreama

Marc Chagall je tijekom gotovo stogodišnjeg života proživio jednu revoluciju, dva rata i dva izgnanstva, upoznao neke od najboljih umjetnika 20. stoljeća, a ženio se tri puta. Najveći dio života proveo je u Parizu, a više se volio družiti s piscima, posebice Guillaumeom Apolinaireom, nego sa slikarima pariške škole. Njegov opus je autonoman, izvan glavnih struja umjetnosti i izvan modernističkog mainstreama, tako da je, iako katkad uzimajući forme svog vremena, uvijek ostajao neovisan.

Umjetnik je postao kroz svijest o vlastitom daru jer se otac protivio njegovu bavljenju slikarstvom, a židovski svijet iz kojeg potječe također je mogao predstavljati otpor umjetničkom uspjehu. Iako kasnije teme crpi upravo iz vjerskog svijeta, Chagall je za ranijeg života u Rusiji bio suočen sa židovskim običajima, koji su tada bili itekako poštivani u židovskim zajednicama u Rusiji i središnjoj Europi, prema kojima nema slika, a ne može se obnavljati ni obožavati ono što je stvorio Bog.

Umjetnost na ulice

Već 1910. Chagall iz Vitebska preko Sankt Peterburga odlazi u Pariz, no nikad se neće osjećati u potpunosti Parižaninom, o čemu je rekao: 'Rođen sam između neba i zemlje.' Kad se uputio u Rusiju s namjerom da ostane tri mjeseca, počeo je rat i Oktobarska revolucija te je morao ostati u zemlji, gdje postaje komesar za umjetnost pokrajine Vitebsk i osniva umjetničku školu. Već 1918. dobiva zadatak pripremiti prvu obljetnicu Oktobarske revolucije kad od svog grada radi podlogu umjetničkim djelima spuštajući umjetnost na ulicu, među ljude.

Revolucionarni duh jednog drugog umjetnika, Kazimira Maljeviča, Chagalla je koštao vođenja škole. Priča kaže da je Chagall išao u Moskvu tražiti novčanu potporu za rad škole, a to vrijeme izbivanja je Maljevič, pozvan kao predavač, iskoristio preimenovavši školu u 'Suprematističku akademiju'.

Uvijek 'Istočni' umjetnik

U više navrata Chagall je radio, za svog francuskog izdavača Ambroisea Vollarda, ilustracije prvenstveno radova svog sunarodnjaka Gogolja. Kad je dobio zadatak ilustrirati La Fontaineove 'Basne', u Francuskoj je otvorena oštra polemika: Vollard je optuživan da je ilustriranje djela jednog od najvećih francuskih književnika 17. stoljeća povjerio jednom 'istočnom' umjetniku. Te rukom kolorirane grafike bit će predstavljene i na zagrebačkoj izložbi.

Cirkus kao ljubav i inspiracija

Mnogim posjetiteljima izložbe zasigurno će se svidjeti i njegovi radovi inspirirani cirkusom, koji se provlače kroz cijelu karijeru ovog umjetnika, a vrhunac doživljavaju u pedesetima, kad Chagall i javno iznosi svoje divljenje klaunovima i akrobatima, pritom naglašavajući bliskost cirkuskih artista i 'pravih umjetnika': 'Oduvijek sam klaunove, akrobate i glumce smatrao tragično ljudskim bićima koja, za mene, nalikuju likovima s nekih vjerskih slika. Pa čak i danas, kad slikam neko raspeće ili neku drugu vjersku sliku, osjećam skoro iste stvari koje sam osjećao slikajući ljude iz cirkusa, no u tim slikama nema ničeg doslovnog, i vrlo je teško objasniti zašto osjećam tu psiho-plastičnu sličnost između ovih dviju vrsta kompozicija.'

Za razliku od svojih suvremenika, Chagall cirkuske likove ne vidi kao tragične. Svijet cirkusa za njega je prvenstveno sretan svijet. Na kraju, kao i raznolika izložba koja dolazi u Zagreb, a iz Klovićevih dvora najavljuju je kao predstavljanje slikara koji je svoje snove, slike iz djetinjstva i ljubav prema Bogu pretočio u slikarstvo što budi i njeguje nadu.

BH Telecom